Zelena endoskopija

UPRAVLJANJE UGLJIČNIM OTISKOM GASTROINTESTINALNE ENDOSKOPIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ 

UVOD

U proteklih nekoliko desetljeća, povećava se svijest međunarodne javnosti o klimatskim promjena na globalnoj razini. Naime, trenutno je naš planet 1,2 stupnja Celzijusa (°C) topliji nego u predindustrijsko vrijeme, a očekuje se da će prosječna temperatura biti 4-6 °C toplija do kraja ovog stoljeća.(1) Pored devastirajućih učinaka na ekološke sustave, zagrijavanje planeta ima neželjene posljedice i na zdravlje ljudi. Većina područja na Zemlji biti će nepogodna za život, što će dovesti do migracija stanovništva, i moguće je očekivati barem 250 000 dodatnih smrtnih slučajeva godišnje uzrokovanih toplinskim udarima.(2) Osim navedenog, klimatske promjene imaju i negativan učinak na druge aspekte zdravlja ljudi, poput pogoršanja sanitarnih uvjeta, nedostatka čiste vode, i povećane incidencije zaraznih crijevnih bolesti.(3) Stoga ne čudi činjenica da je Svjetska Zdravstvena Organizacija proglasila klimatske promjene kao jedinstvenu i najveću zdravstvenu opasnost koja prijeti čovječanstvu.(4)

Prepoznajući ovaj problem, međunarodna medicinska stručna javnost izdala je apel za hitne aktivnosti u zdravstvenim sustavima diljem svijeta u svrhu ograničenja porasta globalne temperature.(5) Naime, sustavi zdravstvene zaštite značajno doprinose otpuštanju stakleničkih plinova (eng. Green House gasses, GHG) – ugljičnog dioksida i metana, na globalnoj razini. Smatra se da je upravo povećano otpuštanje GHG-a temelj porasta globalne temperature i posljedičnih klimatskih promjena, pa se ulažu napori u ograničavanju takozvanog „ugljičnog otiska“ (eng. „carbon footprint“) u okviru zdravstvenih sustava. Ugljični otisak se definira kao ukupan zbroj otpuštenih GHG uzrokovanih direktnom ili indirektnom aktivnošću pojedinca, ustanove, organizacije ili događaja, i izražava se u ekvivalentima ugljičnog dioksida (CO2e). Ovaj koncept osmislili su Mathis Wackernagel i William E Rees u sklopu tzv. „ekološkog otiska“, odnosno usporedbe ljudskih potreba u odnosu na postojeće zalihu globalnih resursa.(6)  Sam koncept „ugljičnog otiska“ prihvaćen je kao mjerna jedinica i pomaže u mjerenju učinkovitosti poduzetih aktivnosti unutar zdravstvenog sustava u ograničavanju globalnog zatopljenja.(7)

Pored ugljičnog dioksida, koji tvori većinu stakleničkih plinova (85%), druge stakleničke plinove čine metan (CH4), dušični oksid (N2O) i ozon. Sukladno postojećim standardima otpuštanje GHG klasificira se prema: a) direktnim otpuštanjem koje je rezultat neposrednih aktivnosti koje su u domeni organizacije/ustanove; b) otpuštanjem uzorkovanim korištenjem električne energije, te c) indirektnim otpuštanjem stakleničkih plinova korištenjem proizvoda i/ili usluga koje nisu pod direktnom kontrolom ustanove/organizacije.

Sustavi zdravstvene zaštite razvijenih zemalja pripadaju možda i među najzahtjevnije sustave prema potrošnji resursa. Prema postojećim saznanjima, otpuštanje stakleničkih plinova direktnim djelovanjem zdravstvenih ustanova čini 17 % svog ugljičnog otiska zdravstvene skrbi, daljih 12% otpada na korištenje električne energije, dok je većina (71%) generiranih stakleničkih plinova rezultat same pružene skrbi, transporta, korištenja hranidbenog lanca (eng food-chain supply), te korištenja i odlaganja medicinskog pribora i otpada, uključivo i lijekove, i drugog bolničkog inventara.(8)

Procjena je da zdravstveni sustavi Sjedinjenih Američkih Država (SAD), Velike Britanije, Kanade i Australije otpuštaju 748 milijuna metričkih tona ekvivalenta CO2 (eng.metric tons of CO2 equivalents , MtCO2e).(9) Ovome za ilustraciju problema otpuštanja stakleničkih plinova unutar zdravstvenog sustava, možde dodati i slijedeće: ako bi se svi postojeći zdravstveni sustavi shvatili kao jedna država, tada bi taj entitet bio 5. najveći zagađivač na svijetu.(10)

U okviru zdravstvenog sustava, gastrointestinalna (GI) endoskopija smatra se trećim najvećim proizvođačem otpada, nakon intenzivne njege i anestezije. (10,11) Naime, ova djelatnost konzumira značajne resurse obzirom na broj izvršenih pretraga na godišnjoj razini s jedne strane, te količinom proizvedenog otpada s druge strane.(11) Prema dostupnim podacima, u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) godišnje se izvede 18 milijuna endoskopskih procedura, i to 11 milijuna donjih endoskopija (kolonoskopija) i 6 milijuna gornjih endoskopija (ezofagogastroduodenoskopija, EGDS).(12) Procjena je da se prilikom svake od ovih procedura generira 1,5 kg plastičnog otpada, uslijed korištenja jednokratnog endoskopskog pribora i osobne zaštitne opreme zdravstvenih djelatnika.

od kojih je tek 0,3 kg moguće reciklirati.(13) Pored toga, ranije je u tekstu spomenuta činjenica da je svaka od ovih procedura povezana je s administrativnim i putnim troškovima pacijenata i/ili članova njihovih obitelji, te opsežnom dezinfekcijom endoskopskih aparata i pribora, te generiranjem otpada.

Uzimajući sve navedeno u obzir, prema recentno izvedenim procjenama, godišnje se u okviru usluga gastrointestinalne endoskopije u SAD otpušta preko 85.700 MtCO2e.(10) Za sekvestraciju ove količine stakleničkih plinova, potrebno je preko 112.000 hektara šume, odnosno šuma jednake veličine kao i površina 1,5 otoka Brača.

Ipak, u kontekstu smanjenja proizvodnje stakleničkih plinova, postoje stanovite prednosti GI endoskopije u odnosu na druge djelatnosti u zdravstvenom sustavu. Naime, ova djelatnost je fizički  odvojena od drugih djelatnosti u okviru bolnice, postoji jasan pregled naručivanja opreme, te autonomija u odlučivanju u lancu opskrbe. Navedeno, zapravo predstavlja optimalan “ekosustav” u okviru kojeg je moguće postići ekološku održivost, odnosno značajno poboljšati smanjenje otpuštanja stakleničkih plinova.(10) Usprkos tomu, objavljeni podaci u literaturi o  ekološkoj odnosno “održivoj endoskopiji” su oskudni.  

Hrvatsko društvo za gastrointestinalnu endoskopiju, stručno je i neprofitno društvo, čija je temeljna zadaća unaprjeđenje kvalitete GI endoskopije u Republici Hrvatskoj. Uzimajući u obzir činjenice navedene u ovom Uvodu, jasno je da kvaliteta GI endoskopije u 21. stoljeću, na počiva na samo na performansama zdravstvenih procedura i postupaka, već i njihovom utjecaju na okoliš. Stoga predlažemo projekt „Upravljanje ugljičnim otiskom gastrointestinalne endoskopije u Republici Hrvatskoj“ u svrhu uspostave održive (eng. sustainabile) GI endoskopije u našoj zemlji.

CILJEVI PROJEKTA

Temeljni ciljevi projekta jesu:
  1. Povećanje svjesnosti zdravstvenih djelatnika koji se bave GI endoskopijom u RH o konceptu održive endoskopije.
  2. Izračunavanje postojećeg ugljičnog otiska GI endoskopije u RH
  3. Izrada mjera za ograničenje ugljičnog otiska GI endoskopije u RH
  4. Ocjena učinkovitosti mjera za ograničenje ugljičnog otiska GI endoskopije u RH.
Specifični ciljevi projekta jesu:

1. Povećanje svjesnosti zdravstvenih djelatnika koji se bave GI endoskopijom u RH o konceptu održive endoskopije:

  1. Organizacija serije stručno-edukacijskih video-konferencija („webinara“) za zdravstvene djelatnike koji se bave GI endoskopijom u RH. U okviru ove serije webinara, plan je obraditi slijedeće teme:
    1. Climatske promjene i njihov utjecaj na gastroenterološko zdravlje
    2. Osnovni koncepti održive GI endoskopije – prikaz mogućnosti smanjenja ugljičnog otiska GI endoskopije u RH prema 3R principima održivosti („reduction“, „re-use“, „recycle“)
    3. Upoznavanje zdravstvenih djelatnika s ciljevima i aktivnostima unutar projekta „Smanjenje ugljičnog otiska GI endoskopije u RH“

2. Izračunavanje postojećeg ugljičnog otiska GI endoskopije u RH:

  1. Procjena ukupnog broja (volumena) endoskopskih procedura u Republici Hrvatskoj na godišnjoj razini.
  2. Identificiranje volumena otpada sukladno izvedenim procedurama na godišnjoj razini i njihovo klasificiranje (komunalni, plastični, infektivni, toksični)
  3. Identificiranje potrošnje električne energije endoskopskih ambulanti i odjela u RH prema izvorištu (medicinski uređaji, rasvjeta, hlađenje, grijanje)
  4. Specifično izračunavanje postojećeg ugljičnog otiska GI endoskopije u RH

3. Izrada mjera za ograničenje ugljičnog otiska GI endoskopije u RH:

  1. Izrada mjera za smanjenje endoskopskih procedura – „reduce“
  2. Izrada mjera za smanjenje pridruženog otpada – „re-use“/“recycle“
  3. Izrada mjera za optimizaciju rada endoskopskih odjela

4. Ocjena učinkovitosti mjera za ograničenje ugljičnog otiska GI endoskopije u RH:

  1. Procjena ukupnog broja (volumena) endoskopskih procedura u Republici Hrvatskoj na godišnjoj razini.
  2. Identificiranje volumena otpada sukladno izvedenim procedurama na godišnjoj razini i njihovo klasificiranje (komunalni, plastični, infektivni, toksični)
  3. Identificiranje potrošnje električne energije endoskopskih ambulanti i odjela u RH prema izvorištu (medicinski uređaji, rasvjeta, hlađenje, grijanje)
  4. Specifično izračunavanje postojećeg ugljičnog otiska GI endoskopije u RH

Prilog 1. REFERENCE:

  1. Brown K. 2020. tied for warmest year on record, NASA analyisis shows. (https://www.nasa.gov/press-release/2020-tied-for-warmest-year-onrecord-nasa-analysis-shows) (2021). Posjećeno: lipanj, 2022). 
  2. Hales S, Kovats S, LloydS, et al.Quantitative Risk Assessment of the Effects of  Climate Change on Selected Causes ofDeath, 2030s and 2050s. World Health  Organization, 2014 (https://apps.who.int/iris/handle/10665/134014)
  3. Leddin D, Macrae F. Climate change: Implications for gastrointestinal health and disease. J Clin Gastroenterol 2020;54:393–7.
  4. World Health Organization. COP26 Special Report on Climate Change and Health. Dostupno na: https://www.who.int/publications/i/item/9789240036727. Posjećeno: lipanj 2022. Atwoli L,
  5. Baqui AH, Benfield T, et al. Call for emergency action to limit global temperature increases, restore biodiversity, and protect health. BMJ 2021:374:n1734.
  6. Wackernagel M, Rees WE. Our Ecological Footprint. New Catalyst Books (1996). Health Care Without Harm.
  7. Williams JA, Kao JY, Omary MB. How can individuals and the GI community reduce climate change. Gastroenterology 2020;158(1):14–7.
  8. Health Care’s Climate Footprint: How the Health Sector Contributes to the Global Climate Crisis and Opportunities for Action. Dostupno na: https://noharm-global.org/sites/default/files/documents-files/5961/HealthCaresClimateFootprint_092319.pdf. Posjećeno: siječanj 2022.
  9. Shherman JD, MacNeill A, Thiel C. Reducing pollution from the health care industry. JAMA 2019;322(11):1043–4.
  10. Siau K, Hayee B, Gayam S. Endoscopy’s Current Carbon Footprint. Techn Inn Gastrointest Endosc 2021; 344-52.
  11. Chung JW, Meltzer DO. Estimate of the carbon footprintof the US health care sector. JAMA 2009;302:1970–2. 
  12. Eckelman MJ, Sherman J. Environmental impacts of the U.S. Health Care System and effects on public health.PLoS One 2016;11:e0157014. 
  13. Vaccari M, Tudor T, Perteghella A. Costs associated with the management of waste from healthcare facilities: an analysis at national and site level. Waste Manag Res 2018;36:39–47.
  14. Peery AF, Crockett SD, Murphy CC, et al. Burden and cost of gastrointestinal, liver, and pancreatic diseases in the United States: update 2018. Gastroenterology 2019;156:254–72 .e11.
  15. Gayam S Environmental Impact of Endoscopy: “Scope” of the Problem. Am J Gastroenterol 2020;115:1931–1932

PLAN RADA 

FAZA 1: UVOD 
  • INFO EDUKACIJA (WEBINARI) 
  • REVIZIJA 
  • MOGUĆE NIŠE ZA UNAPRIJEĐENJE ENDOSKOPIJE 
  • MOGUĆE NIŠE ZA SMANJENJE OTPADA 
  • IZRAČUN EMISIJE UGLJIKOVOG DIOKSIDA I UGLJIČNI OTISAK ENDOSKOPIJE 
FAZA 2: RIJEŠENJA 
  • SMANJIVANJE BROJA ENDOSKOPIJA 
    • SMJERNICE  
      • GORNJA ENDOSKOPIJA
      • DONJA ENDOSKOPIJA
      • PRIPREMA BOLESNIKA ZA KOLONOSKOPIJU
      • STANJA KOJA NE ZAHTJEVAJU GORNJE PRAĆENJE
      • POSTRESEKCIJI INTERVALI
      • NOVE TEHNOLOGIJE (NBI, HPY)
      • PRAVILNE BIOPSIJE
      • REPROCESIRANJE APARATA 
    • TELEMEDICINA 
  • SMANJENJE SMEĆA I UPRAVLJANJE 
    • GASTRO KOLONO U ISTOM DANU (smanjenje transporta) 
    • GASTRO KOLONO S ISTIM APARATOM 
    • PPE SMANJENJE? (JEDNA RUKAVICA) 
    • RECIKLIRANJE SMEĆA 
  • SURADNJA S INDUSTRIJOM 
FAZA 3: PRAĆENJE